|
KRATKA HISTORIJA PRIJEDORA
|
| Anticki period i period Bosanskog kraljevstva |
Podrucje gdje se danas nalazi grad Prijedor kao i citava dolina Sane je zbog svoje klime i plodnosti,
u proslosti oduvijek bilo primamljivo za sve osvajace koji su prolazili kao i za sve narode koji su u stalnim pomjeranjima
trazili najpogodnije mjesto za naseljavanje.
To nam govore mnogobrojni predmeti nadjeni na arheoloskim iskopinama u i oko Prijedora.
Ti tragovi su narocito brojni na lijevoj obali Sane u podrucju danasnjih bosnjackih sela
Zecovi i Hambarine. Mnogi predmeti iskopani na ovim lokalitetima cuvaju se( valjda jos uvijek)
u gradskom muzeju u Prijedoru i zemaljskom muzeju u Sarajevu. Istrazivanja govore da je ovaj dio nase nam Domovine bio
naseljen Ilirskim plemenima Japodima i Mezijima.
Prostor oko Bihaca je narociti bio poznat po Japodima, cije se vjersko srediste nalazilo u
Privilici kod Bihaca, sa kojima je Rim 171 god. p.n.e poceo dugogodisnji rat, a prostror
oko danasnjeg Prijedora je bio naseljen pripadnicima plemena Mezeja. To je bilo
Ilirsko pleme, a u dubokoj starini i najmocnije.
Jedna njihova grana se pocetkom II
Milenija p.n.e. iselila u Malu Aziju, gdje se u XIII stoljecu p.n.e spominju kao ucesnici
trojanskoga rata. U periodu od oko 500 godina nezavisne Bosanske drzave i Bosanskog
kraljevstva ovaj kraj je cesto mijenjao vlasnike. Jedno vrijeme je pripadao Bosni,
pa hrvatskim banovinama, pa Madzarima, u to doba najacoj drzavi da bi se za Kralja
Tvrtka I stanje stabilizovalo i od tada citav ovaj dio pripada Bosni sto je i sada
slucaj. Svim tim velikim previranjima je uzrok bilo veliko rudno bogatstvo ovih
krajeva kao i veoma plodna zemlja. Ali posto pisanih, kao i materijalnih tragova
o nekom znacajnijem naselju u daljoj proslosti nema pa se po tome da zakljuciti da
Prijedor kao organizovano naselje spada u red relativno mladih gradova u nasoj
domovini.
^ nazad na vrh
|
| Period Osmanlija |
Prvi pisani trag o Prijedoru potice iz izvjestaja o Tursko-austrijskom ratu 1683.
Vrlo pogodan polozaj pogodovao je brzom razvoju Prijedora kao trgovinskog i zanatskog centra jer su se
ovdje ukrstali mnogi putevi za trgovinu izmedju najvecih sila tog vremena Turske i
Austrougraske. 1717 godine poslije Karlovackog mira Prijedor uz nekoliko drugih naselja
u Krajini, kao sto su Kozarac ili Novi (sada Bosanski Novi) dobija svoju Kapetaniju.
Grad bijase izgradjen na jednom otocicu koji opasivase rijeka Sana i jendek
(Berek-Zabljak), kanal koji ljudska ruka iskopa na mocvarnom tlu. Na otocicu Svinjarici,
gdje ono ranije domorodci drzahu svinje, nice tvrdjava. Oko nje se stvori podgradje, varos.
Otocic Svinjarice (Stari Grad), rukavac Sane, Berek i podjela na otocku "Tursku varos" i
obalnu "Srpsku varos" dovede nas do predanja o nastanku Pridora, o Suhom Pridoru
(na lijevoj) i Mokrom Pridoru (na desnoj obali), o korijenu rijeci prodrijeti i rijeci
koja je kod Hambarina mijenjala korito. Pridor vremenom posta Prijedor sa mahalama Grad
, Zagrad, Ograde, Carsija (oko mosta na Bereku), Majkovaca, Urije i Puharska.
|
 Uoci
posljednjeg austro-ugarskog rata (1789-1791), jedan austrijski uhoda
napisao je sljedece o Prijedoru: "To je utvrdjeno mjesto od pedeset
do sezdeset turskih kuca. Put vodi preko polja i kroz nesto posumljeniji
predio duz Sane, na cijoj se lijevoj obali nalazi jedan slab cardak...
Tu se sirina doline mijenja u prosjeku do dvjesta, do trista koraka
i opkoljena je brijegovima: zapadni su strmi i sumoviti, a istocni
nastanjeni i dobro obradjeni i ispresjecani su malim ali dubokim dolinicama.
Grad se sastoji iz jednog izduzenog, nepravilnog cetverokuta, cija
je istocna strana duga sto trideset koraka. Zapadna strana je na vodi,
gdje se nalazi samo jedna okrugla, sindrom pokrivena kula... Kuce
su kao i dzamija, od drveta. Jedino je kapetanov stan utvrdjen jednim,
pedeset koraka dugim, dvije stope debelim i osam stopa visokim zidom.".
Ovaj zapis o Prijedoru se nalazi u beckom ratnom arhivu.
 Predanje
kazuje o Crnom Pasi, Hadzi Pasi, koji se na povratku sa hadziluka
naseli ovdje. Dopade mu se sumoviti teren, zanosnost Sane, livade.
Uz pomoc vojske rastjera hajduke na Kozari. Vremenom nikose drvene
kuce i drvena utvrda od iskrcene sume. Od Pase nastase Hadzipasici,
Pasici, Alipasici, pa Kapetanovici. Za njima doselise Suljanovici,
Crnalici, Babici, Resici, Egici, Grozdanici....
Predanje pominje sumu Lug u kojoj se nastani Hadzi-Pasa na mjestu
danasnjeg Prijedora. On bijase bivsi aga na Udbini. Njegovi potomci
bijahu kapetani pridorski.
Prijedor imase samo tri kapetana: Hadzi-Saban, Ibrahim-kapetan i
Mehmed-kapetan. Prvi se javlja kad i ime Prijedora uz kupoprodaju
cifluka u selu Ramanovci, pa poslije na mahzaru Porti sa 16 zapovjednika
i vojnika svoje kapetanije da se ostavi izvjesni Mustafa Muhlisi
Muftic na polozaju kadije kostajnicke bekije, te do ucesca u "dubickom"
ratu, kad i umrije u Kulen Vakufu 1795. Sin mu Ibrahim-kapetan umrije
od kuge 1815. Njega posjeti francuski konzul Farkad Stariji iz Travnika
1810. Ibrahimov sin Mehmed-kapetan nadzivje ukidanje kapetanija.
Bi jedan od rijetkih za koga se drzi da se nije prikljucio pokretu
Gradascevica, ali mu sinovi (dvojica) ne propustise ucesce u bici
protiv Latasa kod Kozarca.
^ nazad na vrh
|
| Austrougarska okupacija |
Novija historija Prijedora pocinje sa okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske
-Monarhije 1878 godine i povlacenjem Turske sa ovih prostora. To je znacilo veliku
promjenu i raskid sa starim nacinom zivota. Ta promjena i gubitak sigurnosti odlaskom
Turaka bio je razlog za iseljavanje mnogih familija u Tursku sto je dovelo do velike
promjene u demografskoj strukturi stanovnistva ovdasnjeg kraja . Dolazak Austrougarske je
propratio brzi razvoj ovog kraja i modernizacija. Ubrzo poslije okupacije sagradjena je i
katolicka crkva, tacnije1898 godine kao i 1915 pruga Prijedor-Sanski Most-Srnetica i
dalje preko Drvara za Knin i Split.
Pocetkom 20 vijeka se otvara i pilana pomocu koje se
vrsila eksploatacija drveta po kome je ovaj kraj bio poznat. Citav predio oko Prijedora
bio jos od davnina poznat po rudnim bogatstvima sto pokazuju nalazista u Ljubiji, Tomasici
, Starom Majdanu i Sasinama tako da je Austrougarska monarhija 1916 godine u Ljubiji
otvorila rudnik zeljezne rude. Poslije velikog pozara u proslom stoljecu koji je unistio
skoro kompletnu staru carsiju, Prijedor se razvija arhitektonski kao moderan grad sa svim infrastrukturnim komponentama.
Iz doba austrougarske lijepo je spomenuti i jednu legendu vezanu za gradnju male kapelice na staroj pilani u Kozarcu.
Ta pilana je otvorena kao i mnoge druge sirom Bosne i Hercegovine radi eksploatacije sumom bogate nam domovine.
Vlasnik pilane, izvjesni bogatas iz Austrije se za vrijeme rada pilane i nastanio u Kozarcu. Tu se on i zagledao u
jednu lijepu Kozarcanku, bogami i ona u njega. Ali posto je ona bila muslimanka a on katolik i uz to jos Austrijanac i
okupator, njeni roditelji kao i citava okolina su bili protiv te veze. Vlasnik pilane je htio i da ozeni lijepu djevojku
ali roditelji ni da cuju. Ona je u medjuvremenu i zatrudnila sa njim. Ne znajuci sta da radi sa sobom i jos nerodjenim djetetom,
nemogavsi se boriti protiv roditelja i mahale, odlucila se na ocajnicki korak. Pope se na stijenu iznad pilane i baci se.
To je i bio kraj ljubavi izmedju nih dvoje. Austrijanac kad je saznao dade, u spomen te velike ljubavi, napraviti predivnu
malu kapelicu na jednom proplanku na lijevoj obali Starenice, rijecice koja tuda protice.
Kad gradnja bi gotova onako razocaran prodade pilanu i svo imanje i vrati se nazad u
Austriju. Stijenu sa koje se djevojka bacila narod prozva " djevojacka stijena ".
Ta stijena i kapelica ostadose jedina uspomena na taj period.
^ nazad na vrh
|
| Jugoslavenska federacija |
Iz doba bivse Jugoslavije nemamo bas puno podataka o znacajnijim dogadjajima prije 1942.
Tu bi bilo vazno spomenuti period drugog svjetskog rata i Prijedorsku rezoluciju u
kojoj Bosnjacki intelektualci i ulema traze od tadasnje vlade NDH da se prekine sa
zlocinima nad pravoslavnim stanovnistvom. To je bio jedinstven primjer pored ostalih
rezolucija iz Sarajeva, Banjaluke, Tuzle ... pobune protiv fasizma u ondasnjoj Evropi.
Pored toga 1942 u i oko Prijedora se odigrala jedna od najkrvavijih bitaka u II
Svjetskom Ratu tj. II ofanziva - Kozara koja je dovela do velikog stradanja
stanovnistva. Za vrijeme tog rata grad Prijedor biva 3 puta zauziman od strane
partizana i ponovo osvajan od Nijemaca i Ustasa. Kao priznate antifasiste iz toga
doba valja spomenuti Esada Midzica po kome ime nosi srednjoskolski centar,
Dr. Mladena Stojanovica po kome naziv nosi medicinski centar i jedna od osnovnih skola a ciji spomenik istice ispred
zgrade opstine kao i Muharema Suljanovica. Dan grada Prijedora je 16 maj, sto je bio dan prvog
oslobodjenja od Nijemaca u II Svjetskom Ratu. Velika razaranja grad je dozivio pred sam kraj
rata, koja su nastala kao rezultat neselektiranog bombardovanja od strane Amerikanaca u
zavrsnim operacijama rata.
^ nazad na vrh
|
| GENOCID NAD NESRPSKIM STANOVNISTVOM APRILA 1992. |
Najmracniji dio historije Prijedora je period od 30. 4. 1992. pa do sada.
Taj datum se moze slobodno nazvati datumom smrti ovoga grada.
Ovaj period je posebno predstavljen u sljedecem prilogu.
^ nazad na vrh
|
|
|
