|
GENOCID NAD NESRPSKIM STANOVNISTVOM APRILA 1992
"etnicko ciscenje"
|
Najmracniji dio historije Prijedora je period od 30. 4. 1992. pa do sada.
Ovaj datum se moze slobodno nazvati datumom smrti onakvog grada kakvog
smo mi nekada znali. U noci uoci 1. maja "Medjunarodnog praznika rada"
Prijedor je osvanuo preplavljen avetima proslosti obucenim u kojekakve
maskirne uniforme i okicene simbolima za koje smo mislili da su zauvijek
iza nas. A na radio Prijedoru je odzvanjalo zvanicno saopstenje uz "Mars
na Drinu" da je "srpski narod preuzeo vlast u Prijedoru i nacinio
istorijski korak ka ostvarenju svoga sna o Velikoj Srbiji". Taj san smo
nazalost mi svi odsanjali otvorenih ociju igrajuci glavne uloge junaka
iz Spielbergove Shindlerove liste. A film kao da nije imao kraja. Mnogi
od nas su prosli tada svoj put za Bleiburg i mnogi od tih putnika se
nikad nisu vratili. Te noci, kada se u obicno sve spremalo za sutrasnje
rostijanje na Pilani, Besica poljani, Rasavcima, Staroj pilani i ostalim
prijedorskim izletistima, u Prijedor su usli tenkovi i transporteri
tzv. JNA i zajedno sa njom gomile ljudskog otpada koje su se
nazivale "arkanovcima", "belim orlovima", "seseljovcima" i koje su
donijele uzas i razaranje na ulice ovoga nekad mirnog i pitomog grada.
Sa njihovim dolaskom nestao je i Prijedor onakav kakav je bio i kakav
nikad vise nece moci biti kao i mnogi mirni dobri ljudi koji su
Prijedoru davali dusu. Rezultat svega toga je: 15.000 gradjana Prijedora
se vodi kao ubijeni i nestali, 35.000 u izbjeglistvu, vecina sela u
okolini su do temelja spaljena kao i kompletno podrucje Kozarca. Mnogi
od tih nestalih se danas pronalaze po mnogim jamama u okolini grada, a
najvecio dio kriju rudokopi Omarske, Ljubije i Tomasice. Preko 30
dzamija i nekoliko katolickih crkava ja poruseno. Starog grada nema vise
i nema vise ko da prolazi kejom, necuje se vise ezan sa munare carsijske
dzamije niti kandilji oznacavaju kraj jos jednog ispostenog dana Ramazana.
Nema ko da dodje na ponocku ili da zapali svijecu, nema ko da prouci
FATIHU a ako je kojim slucajem neko i ostao nema vise gdje. Nazalost,
umjesto po nekim lijepim stvarima, nas grad ce zauvijek ostati poznat po
najzloglasnijim logorima Omarskoj, Keratermu i Trnopolju i po najvecem
broju ratnih zlocinaca. Mnoge gradjevine su srusene ali najtuznije od
svega je to sto je Prijedoru ubijena dusa i njegov duh koji su cinili
ljudi kojih vise nema. Sada poslije pogroma Bosnjaka, Prijedor i
kompletno podrucje opcine, iako jos uvijek na obalama Sane, se nalazi
na neprirodnoj granici "Republike Srpske" i Federacije Bosne i
Hercegovine.
---------------
A samo Sana mirno tece i cuva istinu o proslosti i postojano ceka neku
ljepsu buducnost i nada se nekim sretnijim vremenim a i nekim boljim
ljudima da koracaju njenim obalama........
|
|
|
